Ne napreduješ zbog sebe, a ne zbog drugih \”izgovora\”

Ponovno pišem! Čudo, nije li? Ah, rekla sam vam u zadnjoj objavi da ću pokušati ovo učiniti novogodišnjom rezolucijom i zaista mi je to plan ;D

Danas se hoću više osvrnuti na ogroman problem s kojim se suočavam, ne samo putem svog života, već i u čestim razgovorima s ljudima – problem \”nepreuzimanja odgovornosti\”.

Svi mi želimo nešto u životu i želje su same po sebi normalan dio čovjekova razvoja, ali ono što OGROMNA većina ljudi konstantno izbjegava jest preuzimanje odgovornosti za sve što nas okružuje. Dobro, možda ne baš sve, ali 90% onoga što jest u našem životu proizvedeno je našim djelovanje, stavovima i iskazanom snagom. Pokušat ću isto malo bolje objasniti. Kako najviše razgovaram s ljudima oko problema: \”ne mogu smršaviti/udebljati se, ne znam si složiti trening/prehranu, želim stanjiti noge i izgubiti stomak,…\” njih ću uzeti kao primjer. Dakle, svaka je prethodno navedena stavka PROBLEM jer ju xy osoba ne zna riješiti i to je normalna pojava. Svi se rodimo s \”nedovoljnim\” znanjem oko određenih pojava te isto dobivamo iskustvom. Eh sad, kako sam rekla, svaki od navedenih problema ima rješenje, ali hoće li konačnica biti USPJEŠNA ili NEUSPJEŠNA ovisi o pojedincu. Zašto to kažem? Pa ja ili bilo koja druga osoba možemo prenijeti znanje na nekoga, ali nije na nama hoće li taj pojedinac to znanje uistinu usvojiti, već je isto na pojedincu. To je onaj dio \”preuzimanja odgovornosti\” koji mnogi preskoče. Primjerom mogu pokazivati što je ispravno, a što ne, mogu 83649362192…x ponoviti postupak, filozofiju, teoriju, postupak… ali nije na meni hoće li netko isto primijeniti i doći do rezultata. Osim toga, hvala bogu pa danas postoje SILNI izvori i načini kako odgovor na problem dobiti 😉

Dakle, kada mi se netko javi i spomene neki PROBLEM za koji imam odgovor, ja ću mu ga dati, ali ako osobe nakon mog \”davanja\” ne preuzme odgovornost i ne kaže samoj sebi: \”Činjenica je da sam tražio/la pomoć, činjenica je da imam problem i da ga trebam riješiti pa onda ću to i napraviti\”, moj posao, dobronamjernost, volja itd., padaju u vodu. Ja vam ne dovodim rezultat, već ga dovodite/podržavate ili sabotirate sami.

Najveći se problem javi kada osoba ne preuzme odgovornost za dobiveno znanje tj. moje savjete i znanje te ne ostvari rezultate. To, najčešće, vodi do jedne predivne transformacije osobe u pijavicu. Da, dobro ste čuli! Kada rezultata ne bude (a osoba si je sama za to kriva), osoba se za svoje \”davaoce i izvore\” zakači i počne sisati. Prvo krene nezaustavljivo ispitivanje istih pitanja na koje je odgovor već dan, zatim se pojavi nezadovoljstvo, ljutnja pa onda i agresija, a sve se te emocije kao boomerang vraćaju na početak tj. na sam izvor. I tako ja ili netko drugi, tko je imao dobru namjeru i dao ono što ima, dobijemo opekline po cijelom tijelu jer osoba nije preuzela odgovornost za dobiveno znanje, svoje želje i djelovanja. Jednostavno i \”predivno\”, je\’l tako? Je i može biti zaista bolno, samo što to mnogi ne razumiju. U mnogim situacijama moja ili nečija dobra namjera završi u smeću, ali nema veze.

Današnji je problem upravo to što ljudi krive okolnosti, vrijeme, boje itd. samo kako ne bi preuzeli odgovornost za vlastite postupke jer, istina, to je iznimno teško i nelagodno. I sama sam to radila i patila dug period u kojem nisam fizički ništa ostvarivala; bila sam isfrustrirana i osjećala sam prijetnju od strane svake djevojke koja ima lijepo lice, lijepu kosu, izgrađenu zadnjicu, ruke… SVE mi je predstavljalo znak ALERT! Svi su bili krivi, a ja ne. Svi su bili bolji, a ja najgora. Svi su bili VAU, a ja BUUU! Kada se sada na to osvrnem, ne mogu vam opisati koliko se zbog tih postupaka \”glupo\” osjećam. To je nerealno sagledavanje situacije i izbjegavanje odgovornosti što vodi do, jednom riječju –SVOJEVOLJNOG ROPSTVA. A sve to samo zato što sam nešto \”bila u nemogućnosti\” učiniti.

Ovaj koncept sagledavanja stvarnosti, ljudi oko sebe i situacija dovodi to različitih posljedica, a jedna od njih je i uspoređivanje; pojavi se kao sjena koja vas prati i ne napušta, iznutra vas proždire i pretvara u emotivnog demona. Kada niste u mogućnosti prihvatiti činjenice i kada si ne možete reći: \”Činjenica je da se moram udebljati, smršaviti, prestati jesti ogromne količine slatkog, prejedati se, početi trenirati…\” i ako ne možete isto ZAISTA PRIHVATITI, stajat ćete na jednom mjestu, emotivno nestabilni, a za to neću biti kriva ni ja, ni xy influencer, ni vrijeme, ni bubuljica na čelu, već upravo i samo VI. Ako niste sposobni prihvatiti \”trenutni nedostatak\” i ako se niste spremni s njim sukobiti, a stalno ga vrtite po glavi dovest ćete si krivnju koja će stvoriti bijes i dovesti druga emotivna stanja. Vjerujte mi, to je ono što POD SVAKU CIJENU morate izbjeći!

Svi se boje neuspjeha i osuđivanja, a sami si iste dovode. Svi se boje rečenica:

• Debel/a si
• Mršav/a si
• Lijen/ si
• Glup/a si

No, na kraju krajeva tko istima daje moć? Mi sami. Ako ih prihvatimo, iste postajemo, a ako ne preuzmemo odgovornost za \”svojevoljno prihvaćanje\” istih, ne mijenjamo se i postajemo sve gore navedeno. Drugim riječima, meni je bilo teško kada mi je netko rekao \”mršava si\” i ja sam svojevoljno istu činjenicu prihvatila, ali nisam preuzela odgovornost za samo prihvaćanje te rečenice te sam se dovela do depresije što \”nisam bila u mogućnosti\” prihvaćeno (\”mršava si\”) promijeniti. No, istina je bila takva da nisam bila spremna. Svi suza moje fizičko stanje bili krivi, ja nisam bila dovoljno snažna da promjenu započnem i tako sam potonula, baš kako Titanic.

Kasnije sam, točno se sjećam kada, rekla: \”Jebe mi se! Mršava sam da! Izgledam kako ne želim izgledati i zašto to negiram? Zašto samu sebe lažem i odupirem se istini?\” Iznutra sam znala kako je to istina i boljelo me je kada je netko isto rekao, zato što na samoj promjeni nisam radila, a o preuzimanju odgovornosti za samo stanje da ni ne govorim.

A eto me danas, i dalje tanana, ali 1000000x jača u glavi i fizički nego što sam bila. Idem dalje, ne odustajem i probijam granice, odgovornosti iz dana u dan prihvaćam, sukobljavam se sa svojim nedostatcima i što mi fali? Napredujem, u nečem brže u nečem sporije, ali HVALA BOGU pijavica više nisam XD

Vrijeme je da sve rezimiramo – ljudi i svijet , bit će vam prijetnja dokle god ne prihvatite da problem postoji. Uspoređivat ćete se sa svima, a u samoj ćete usporedbi uvijek biti najlošiji. Krivit ćete druge, a zapravo ćete sami biti krivi. Godine će proći, a vi ćete biti na istom i rezultatima tj. boljem životu, emotivnom i fizičkom stanju neće biti ni traga. Naravno, sve se to može promijeniti ako se sukobite sami sa sobom, prihvatite odgovornost za svoje postupke i iz se pijavice transformirate u Boba graditelja 😛