Iako mnogi smatraju kako se prejedanje javlja, samo kod osoba koje su emocionalno \”nestabilne\” i koje ne imaju uravnoteženu prehranu, isto ne mora nužno biti slučaj. Susrela sam se s puno slučajeva (od kojih sam bila i sama jedan) gdje ljudi tijekom xy perioda stresa ili unutar lošijih životnih okolnosti izgube kontrolu nad svojom prehranom te, naravno, i samim emocijama. Je li to nenormalno? Nije, zato što smo svi ljudi i normalno je da nam se dogode padovi i usponi. Na kraju krajeva, bitno je ustati se, sukobiti s problemom i ublažiti/riješiti ga se.
Tijekom čitanja ovog teksta, pusti si ovu glazbu koju sam za tebe pripremila jer mislim da bi ti mogao učiniti čitanje ugodnijim 🙂
Zdravo se hranim, imam svoju rutinu i u fitnessu sam, već punih 7 godina. Nije prošao dan da sam propustila trening ili da nisam pazila na izbor namirnica koje konzumiram. Imam svoje ritualne i jako se zdravo hranim, a na kraju krajeva, sve me to usrećuje i poboljšalo mi je život. Iako sam sretna sa svim tim, kada dođe stresnije razdoblje, pogotovo s ispitima na faksu, izgubim se. Perfekcionist sam i moram sve napraviti maksimalno, a previše me odgovornosti, obaveza i ispita izbaci iz rutine; postajem umorna, tužnija, anksioznija i depresivnija. Iako to na neki način uspijem ublažiti, svaki mi se put dogodi situacija da se prejedem, samo, to nije ono tipično prejedanje. Ovdje se radi o konzumiranju zdrave hrane koju pripremim u danu te ju umjesto u 5 obroka, pojedem u jednom te do kraja dana pijem vodu. Osjećaj je grozan i to me ubija jer izgubim kontrolu, a ne znam što da napravim. Pojedem jedan obrok i zadovoljstva nema. Nakon toga, pojedem drugi i treći i četvrti.. ali i dalje ništa… Nakon 5. se zasitim, ali se onda krivim zbog samog postupka jer nisam glupa i znam kako takav princip jedenja nema smisla te kako tijelu štetim 🙁 Nikada ne prekoračim potreban energetski unos, ali probijem SVE MOGUĆE granice konzumirajući sve obroke u periodu od 30 minuta. Možeš li mi dati neki savjet?
Ovo je poruka koju mi je djevojka dopustila da podijelim u samoj objavi. Ona je uspjela sam problem pobijediti primjenivši savjete iz ove objave i dopustila mi je da ovo podijelim kako biste shvatili da niste sami. Dakle, prejedanje se ne mora samo javiti kod onih ljudi koji ne paze na svoju prehranu, već se može pojaviti i kada se vi 1000% trudite pridržavati svih \”zdravih normi\”.
I sama sam bila žrtva iste situacije prije nekoliko godina i nije me sramota to priznati. Da, pazila sam što jedem, ali kada su došli ispiti u školi, ravnoteža je nestala. Imala sam periode \”nejedenja\” ili ovakvog pretrpavanja. Ni u jednoj poziciji nisam bila sretna, ali sam onda, jedan dan, povukla crtu i rekla: \”Ako već patim u svoj tijelu tijekom ovih perioda, a trudim se hraniti zdravo, idemo se igrati!\” Što sam pod tim mislila? Ako sam svjesna kako će mi se negativne emocije pojavljivati u stresnim razdobljima, a zajedno s njima i mogućnost ovakvih problema, moram pronaći koncepte koji će njihovu pojavu ili onemogućiti ili ublažiti. A iste je najbolje uspostaviti pomoću igranja 😉
I tako sam krenula! Uzela sam notesić i počela zapisivati svaki postupak, misao i sve što sam jela. Igrala sam se sama sa sobom i svojim umom te sam na kraju došla do različitih \”otkrića\” i koncepata koji su mi pomogli savladati sam problem, a danas ga, hvala bogu, više nemam.
NADMUDRILA SAM SEBE
Tijekom svojih sam igrica shvatila da moram savladati glavu jer, ipak, ona kontrolira SVE! Tijelu se teško oduprijeti i stoga moram biti pametnija od svojih \”starih obrazaca\” te ih moram nadigrati. Tijekom zapisivanja, shvatila sam kako imam najveći problem sa slatkim jer, iako jedem sve sa sladilima što nema veliku nutritivnu vrijednost, tijelo mi je ovisno o slatkom okusu. Prvi bi mi obrok bio sladak, primjerice zob ili proteinske palačinke, ali nakon njih nisam bila sita. Tijelo mi je, OPET, tražilo nešto slatko. I naravno, poklekla bih i pojela proteinski bar ili već pripremljen međuobrok za drugi dio dana. Eh sad, što sam napravila kada sam to shvatila? IZBACILA SAM SVE ŠTO JE SLATKOG OKUSA IZ SVOJE PREHRANE NA 7 DANA. HUH! Čudno, zar ne? Možda malo, ali čitaj dalje i shvatit ćeš zašto.
Kako sam rekla, tijelo mi nije bilo gladno, već su mi emocije tražile sladak okus koji bi me umirio i \”zadovoljio\”, dok sa slanim ili gorkim nije bilo tako. S tim bi obrocima pojela normalnu porciju i to je bilo to. Mozak nije htio više jer to nije okus koji preferiram. Zbog toga sam sve svoje obroke tijekom 7 dana bazirala na okusima koje ne preferiram i koji su mi – bljak. I dalje sam jela palačinke i zob, ali bez sladila, s cimetom, kurkumom, curryjem i nekim drugim začinima koji su mi bili \”neprimamljivi\”. Malo radikalan postupak, ali je funkcionirao.

Druga stvar koju sam napravila jest to da nisam pripremala obroke kao inače. Zašto? Pa pridržavala sam se kalorijskog unosa, ali bih sve energetske potrebe unijela u jednom obroku, iako su iste ponekad iznosile i 2400 kcal. Drugim riječima, razvalila bih želudac samo zato što sam imala stav u glavi da \”te obroke mogu pojesti jer ulaze u ukupan energetski unos za moj dan\”. Priprema je obroka propala te sam iste pripremala kada bi mi alarm na mobitelu to najavio. Da, navila sam i alarme koji su mi bili vodilje kada mogu jesti sljedeći obrok jer sam kontrolu nad sobom bila izgubila.
Treća se stvar odnosila na kuhanje obroka koji su tekući. Skuhala bih pola litre neke juhe i pojela bih ju, barem jednom na dan. Vjerujte mi, mogla sam jako puno unijeti u sebe, a litra bi me juhe toliko zasitila da iza toga usta nisam mogla otvoriti.
Zadnja je stavka bila ta da sam između obroka, u periodu od 2-3 h, popila 1.5l vode. Tako bi mi želudac uvijek bio pun i nisam imala potrebu da unesem novu hranu. Osim toga, iza prvog bih obroka, odmah, nakon 15 minuta počela s konzumacijom vode kako bi zaustavila mogućnost pojave one želje za \”dodatnom hranom\”.
Sve je to trajalo 7 dana unutar kojih sam uspjela, ponovno, uspostaviti kontrolu te sam se uspjela vratiti u onu normalnu rutinu. Naravno, ovi principi ne trebaju biti alati za rješavanje rezultata, već se svaka osoba mora fokusirati na ublažavanje i rješavanje uzroka! Bitno je stres, negativu i druge loše stvari izbaciti iz života jer nas one samo uništavaju. Ako to znači odricanje onog nečeg čega se bojimo odreći, ali bi nam taj postupak donio mir, učinite to. Ako vas okolnosti u životu unesrećuju, zašto ih pratite i primjenjujete? ZAŠTO SE KAŽNJAVATI?
ZAKLJUČAK
Ovu sam priču ispričala djevojci koja mi je poslala gore navedenu poruku i sama je primjenila sve što sam joj ispričala. Konzumirala je previše stvari slatkog okusa i postala je na neki način ovisna o tom okusu. Izbacivanjem tog okusa iz prehrane i zamjenjivanjem istog onim okusom koji joj ne paše, samu je sebe dovela u poziciju koja ne pruša ugodu, ali pridonosi kontrolu jer emocije ne traže \”novu rundu istog okusa\”. Isto se može rpimjeniti i u slučajevima kada netko jako voli slano, a ne slatko.
Djevojku nisam ni na što prisilila, niti sam joj rekla da su ovi koraci jedini izlaz iz svega. Jedino što sam napravila jest to da sam podijelila svoje iskustvo, pokazala joj da nije sama u tome i da sam isto prošla, dala joj malo sigurnosti i snage za dalje i podsjetila ju da može. Tako možete i vi! Igrajte se sa sobom i svojim umom jer ste vi njegovi gospodari. Vaše misli ne čuje nitko drugo osim vas i zato ih trebate znati nadigrati. Kada buku u glavi naučite sagledati kao igru, stvari postaju lakše, zato što se kroz igru najbolje uči, a oni koji ne igraju nikada ne postanu vrhunski igrači 😉
IGRAJ SE, UČI, NADMUDRI I POBIJEDI!
Kada djetetu kažete: \”Idemo se igrati!\”, strah nestane, a dijete odluči mirnog srca ući u igru zajedno s vama. Kada nešto želite riješiti, morate bez straha ući u proces. Gore navedene stavke ne moraju za sve funkcionirati, ali je bitno da vi onda pronađete one koje vama odgovaraju. Nadmudrite se igrom i vratite kontrolu jer SE MOŽE!