Ako su danas “svi sve”, tko je onda uistinu “netko”?

Vrlo je jasno kako je danas svatko – sve. Ljudi su i nutricionisti i psiholozi i liječnici i zidari i arhitekti… Svatko je sve jer si sam da isto pravo to biti. Nadalje, svaka si osoba daje i stvara svoja prava na temelju svojih vrijednosti koje su, najčešće, iskrivljene, ali se isto tako žali kada neka druga osoba postupi isto. Zašto? Zato što danas svatko smatra da “ja kao pojedinac isto mogu, ali netko drugo ne može” i zbog toga je ovo jedna tema o kojoj sam odlučila pričati. Ne može svatko biti sve i to je nešto što se mora prihvatiti jer se treba naučiti cijeniti one koji jesu netko, a ako vas zanima kako iste pronaći, nastavite čitati samu objavu.

RAZLIKE MORAJU POSTOJATI

Kada bi u svijetu svi zaista bili sve, znanje bi se izgubilo. Svi bi radili stvari temeljem osnovnih pojmova i nitko ne bi dublje mogao proučavati područja kojim se bavi jer bi bio sve tj, ne bi imao vremena dublje proučavati sva postojeća područja u svijetu. Isto bi, jednostavno, bilo nemoguće učiniti jer bi imao previše posla sa svojim klijentima jer je i trener i liječnik i psiholog i arhitekt itd. No, ne vodi li opširnost površnosti? Naravno da dovodi te je stoga ovakav princip pristupanja djelatnostima –neopisivo pogrešan!

Razlike se javljaju još u najranijim periodima naših života; neka djeca više vole glazbu, neka sport, a neka jako vole kuhati. Sve su to naznake koje ukazuju na različite vrste inteligencija koje se javljaju i kasnije razvijaju u djeci. Kada sam u jednoj anketi postavila pitanje -smatraju li ljudi da postoje kategorizacije i podjele tijekom obrazovanja u školama, 92% je, od ukupnih 876 koji je odgovorilo na anketu, potvrdno odgovorilo. Pa ako je tako i ako stvarno postoje različite podjele, već u ranijoj dobi djeteta gdje se pojedinci svrstavaju u skupine: štreber, sportist, glazbenjak, matematički frik, introvert… zašto te iste podijele ne ostanu prisutne i kasnije, u smislu da se ljudi opredijele za ono za što pokazuju nekakve karakteristike? Zašto netko tko voli glazbu i pokazuje maksimalan fokus na taj segment ne postane poznati glazbenjak, a netko vrhunski kemičar ako je iskazao izniman interes za kemiju i biološke procese? Zašto ljudi iako ne pokazuju darovite naznake za xy područje, odluče postati netko i nešto u tom području, samo zato što je to područje postalo aktualno? Zašto ljudi žele biti sve, a ne odlični u onom području za koji, uistinu, imaju dara?

To se ponajviše javi jer ljudi nisu spremni prihvatiti činjenicu da “svatko ne može sve”. Samim tim mnogi smatraju da “nisu vrijedni”, ali ne imati dara ne znači isto. Osobno nemam dara za pamćenje povijesnih događaja i nikada ne bih mogla biti povjesničarka, baš kao ni programer jer ne mogu mirno sjediti na mjestu duže od 1h. To NIKADA ne bi mogli biti poslovi za mene te isto prihvaćam. NISAM ZA NJIH TALENTIRANA i to je uredu! Programerski je posao danas jako dobro plaćen, ali nije za mene i ja se ne smatram “nedovoljnom” jer nikada ne bih u njemu bila dobra. Kada bih se pokušala istim baviti, bila bi, zapravo, klaun u očima onih koji imaju dara i koji su stručnjaci za to područje te se zbog toga nikada ne bih u isto upustila.

RAZLIKE SU DOBRE

Svaka je djelatnost bitna i ne treba ju omalovažiti. Imati dar za nešto tj. nemati dar za xy područje ne znači biti “loš”. Kako sam prethodno napisala- razlike se javljaju još u najranijoj dobi i treba ih poštivati. Kasnije se, po mom mišljenju, čovjekova logika pobrka te svaka osoba, kako bi popratila trend, pokuša biti netko i nešto, čak i u onom području za koji nema dara, samo kako bi se “uklopila”. Zato danas i ima toliko puno samoprozvanih ekonomista, nutricionista, osobnih trenera… ali isto tako sve više raste i broj nezadovoljnih i oboljelih pojedinaca u svijetu jer

“svestranost postaje nova specijalizacija”

Umjesto da ljudi prihvate činjenicu da imaju dar za glazbu i rade na razvijanju tog dara, isti odaberu postati doktori jer je to “visoko plaćen posao”. Što se tom odlukom dogodi? Ljudi tijekom studija postanu demotivirani, prođu ispite samo kako bi ih prošli, ne obrazuju se radi znanje nego radi novaca i kada dođu na radno mjesto, naprave golemu štetu onima s kojima stupe u kontakt. Nepoštivanjem početnih razlika tj. istaknutosti xy dara kod osobe dolazi do uništenja kvalitete i razvoja društva i djelatnog sustava, a kasnije i do nezadovoljstva velike većine.

NIJE SVATKO ROĐEN DA POSTANE DOKTOR

 Margot RICHARD 

Kada se kod djeteta ukaže dar da ima izvanredan sluh ili motoričke vještine za neki sport, bitno je iste darove unaprijediti. Kada pričamo o inteligenciji, ne govorimo samo o IQ-u ( rezultatu izvedenom iz jednog od nekoliko standardiziranih testova kojim se iskazuje ljudska inteligencija (sposobnost prilagodbe)), već se govori o različitim darovima koje osoba posjeduje. Ne vidi svaka osoba isto svijet; drugačije percipiramo tonove, okuse, mjere i stvari oko nas, svjetlost, boju… te na taj isti način drugačije pristupamo određenim situacijama. Nadalje, svaka djelatnost obuhvaća nekoliko različitih vrsta darova o kojima govorim: neka zahtijevaj motoričke vještine (sport), neka matematičku spretnost (ekonomija), neka bolju percepciju tonova (slikar, glazbenik)… ali je upravo zbog toga svaka vrijedna na svoj način. Ne postoji jedna koja je vrednija od druge jer svaka isključuje tj. uključuje određene specifične darove.

Neki ljudi nisu stvoreni za sportove jer imaju fobiju od lopte. Neki ne ne vide razliku između dviju nijajnsi boja, a neki ne razumiju postupak računskih operacija. Stoga je bitno shvatiti za koje je područje koja osoba namijenjena. Kada bi svi bili doktori, svijet bi bio iznimno nezdrav, ali bi se sito dogodilo i kada bi svi bili filozofi XD

Dakle, jako je bitno prihvatiti kako određene darove nemamo i kako zbog toga nismo loši. Ako ih nemamo mi ima ih netko drugi tko će napraviti promjenu u određenom području, a mi trebamo težiti napraviti promjenu u onom području za koji imamo specifičan dar.

MOJE ISKUSTVO

U srednjoj sam školi počela ljudima raditi planove prehrane i prodavala sam ih jer sam znala više o prehrani od bilo koje druge osobe u svojoj generaciji. Je li to bilo ispravno? Naravno da nije jer mi “moj interes, ljubav i strast prema nutricionizmu” ne daju pravo djelovati u samom području. Sjećam se kada je moja trenerica za to saznala i kada je imala jedan JAKO oštar razgovor sa mnom; na kraju razgovora, suze su mi išle na oči jer sam znala da je u pravo u vezi svega što mi je rekla, ali mi nije bilo lako prihvatiti činjenicu da sam pogriješila. Sama me je trenerica upitala ovo:

Bi li voljela živjeti u kući čije je temelje dizajnirao ambiciozni tapetar? Bi li se bojala živjeti u takvoj kući?

Moj je odgovor na to bio potvrdan jer, iskreno, ne bih voljela živjeti u kući čiju konstrukciju nije odredila stručna osoba. Smatrala bih kako bi se sama kuća, vrlo vjerojatno, raspala. Isto bi se dogodilo i s tijelom osobe za koju sam ja plan prehrane radila jer nisam poznavala sve detalje, procese i sitnice s nutricionističkog aspekta, već sam se vodila interesom i osnovama. Nažalost, dovoljno imati dobru volju i interes za nešto kako bismo bili, zaista, dobri u tom području. Potrebni su znanje, vrijeme, obrazovanje i predanost.

Činjenica da sam radila planove prehrane i prodavala ih, bila je NEOPISIVO, pogrešna, a vjerujem da možete zaključiti i zašto. No, ako možete razumjeti zašto nije uredu da dijete u 1. razredu srednje škole radi planove prehrane i prodaje ih, pokušajte razumjeti isto i za odraslu osobu koja nije u nekom području stručna. Ako netko razumije makronutrijente, metaboličke procese i osnove treninga, to ne znači da ta osoba, zbog toga, ima pravo djelovati u tom području te da za svoje usluge tj. davanje savjeta može uzimati novac.

  • Razumijevanje osnova nije dovoljno!
  • Biti primjer fizičke promjene nije dovoljno!
  • Imati stras prema nečemu nije dovoljno!

To je ono što sam shvatila nakon teškog i bolnog razgovora sa svojom trenericom. Nije uredu obezvrijediti nečiji trud, rad i certifikat (koji ne mora nužno nositi težinu koju ljudi smatraju, ali doći ćemo i do toga), svojim interesom za xy područje. Bitno je svoj interes usmjeriti na kvalitetu. Bitno je obrazovati se i dobiti potvrdu za samo znanje i strast, a novac i drugi benefiti, oni će , ZASIGURNO, doći kada za to bude vrijeme.

Moja je pouka bila ova- svoj ću interes usmjeriti na obrazovanje i napredak te ću jednoga dana, zaista, biti cijenjena osoba u tom području jer zna da to mogu!

BITI POZNAT NE ZNAČI IMATI ZNANJA

Problem današnjice – velike brojke na društvenim mrežama znače imati znanje. Možeš misliti! Društvene su mreže najgore moguće platforme koje uništavaju današnje društvo jer se nekontrolirano promovira neprovjereno. Ljudi si uzimaju za pravo sve zastupati i za sve imati mišljenje, samo poznavajući neke osnove, dok prije nije bilo tako. Nadalje, svaka je druga osoba postala nutricionist i osobni trener, samo činjenicom da je počela stavljati dobre slike na društvenim mrežama, da je prepisala nečiji tekst ispod slike i navela ga kao svoj i činjenicom da ima dobro tijelo. ZNANOST SE ZABORAVLJA! A ono najgore, ljudi ne shvaćaju kako je površnost ovakvih profila vidljiva te da im nitko isto ne želi reći.

Osobno se držim stava – ne pričaj o onomeu čemu nisi stručna ili za što nemaš iskustvo, već slušaj i uči! Glup je onaj koji smatra da sve zna. Vrlo jednostavno.

Najbolji primjer kojim ćete shvatiti kako brojka na instagramu i poznatost ne znače imati znanje jest činjenica da se sjetite obitelji Kardashian. Lijepe, “zgodne”, smiješne i poznate djevojke koje svi vole 🙂 Predivan primjer znanja i ljepote.

Žalosno je to što ljudi vrijednosti temelje na brojkama, veličini nečije zadnjice ili grudi, jednom ili dvije objave koju je osoba stavila i još prepisala od nekoga tko se bavi istim područjem xy godina. Kao što u razgovoru želite da netko sagleda i razumije cjelokupnu situaciju u kojoj se nalazite, isto je tako bitno poznavati sve aspekte područja kojim se bavite ili osobe koju smatrate “uzorom”.

TITULA NE ODREĐUJE NEČIJE ZNANJE I VRIJEDNOST

Završiti fakultet ne mora nužno značiti da je netko “pridobio sve znanje tijekom obrazovanja”, ali zasigurno znači da je jedan period svog života za obrazovanje u tom području odvojio. Ne mora nužno svaka osoba sa fakultetom imati veću količinu znanja kao i netko bez fakulteta jer postoje različiti faktori koji će utjecat na usvojenost znanja poput vrste motivacije, interesa, predanosti, odgovornosti… Problem današnjice jest taj što bi ljudi htjeli sve instant i odmah, bez puno napora i truda te stoga svi krenu na različite tečajeve. Nisu ni tečajevi loši, ali namjera, najčešće, jest jer ljudi žele iste završiti samo kako bi počeli zarađivati novce. To je u jednu ruku tužno, zato što će takvim stavom i željom za instant rješenjem narušiti mnoge živote, ali to je njima na duši. Najveća je dilema današnjice – kome vjerovati? Onome tko ima fakultet ili onome tko nema?

Moj bi odgovor bio ovakav- ni jednoj od navedenih osoba, zato što stavka “s fakultetom” ili “bez” nije dovoljna varijabla po kojoj se može napraviti nekakva procjena. Potrebno je razgovorom shvatiti koliko znanja osoba ima, voli li to što radi, zašto je odabrala to raditi, kako se osjeća dok to radi, što cijeni u tom poslu i kako sagledava samu izjavu “sa tj. bez titule”. Osobe s fakultetom definitivno trebaju imati prednost u startu jer su odvojile više vremena za samo obrazovanje (o kvaliteti i usvojenosti znanja ne pričam), ali se ta prednost kasnije u utrci da lako izjednačiti.

Na pojedincu je da za sebe shvati koji put mi više odgovara i kojim će putem postati ZAISTA STRUČAN, a ne površan. Naravno, ako netko želi imati certifikat u svim područjima na svijetu, neka ga ima, ali istim postupkom i površnošću, nikada neće dobiti poštovanje onih koji su stručni u svom poslu i koji isti vole i cijene raditi.

ZAKLJUČAK

Čovjek treba poštivati ono u čemu nije dobar, ali isto tako treba težiti biti odličan u onome za što ima dar i interes. Osobno smatram kako brojke nikada neće imati značenje, bilo na instagramu, bilo u školi gdje osoba dobije peticu upisanu u rubriku zbog činjenice da je ispit prepisala, a Influencer 30 tisuća pratitelja prepisivanjem ili promoviranjem “željenog”. Bitno je da svaki čovjek cijeni sebe, svoje kvalitete, da iz dana u dan bude bolji, nauči prihvatiti kritiku i da, uistinu, postane “netko”.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.