Ne biraš koga će ti srce zavoljeti, ali biraš svoju, životnu sreću

Ljubav…?

def. snažan osjećaj naklonosti, strastvene privrženosti, duhovna i/ili spolna privlačnost jednog bića prema drugome

Nakon dugo vremena, dobila sam potrebu pisati o ovoj temi. Zašto? Iskreno, u jednu ruku zbog sebe, a u drugu jer vidim kako se mnogi s ovom temom jako teško nose. Čitajući poruke na Instagramu, uvidjela sam kako velik broj mladih s ovom temom ima problema i ne zna se sa svojim emocijama izboriti. Upravo zbog toga imam potrebu i pisati jer možda nekome podjela mojij priče uspije dati vjeru i snagu za dalje.

Naime, nisam osoba od iskustva po pitanju ljubavi ako ćemo ju sagledati kao veću cjelinu, ali sam naslov objave opisuje upravo ono s čime sam se susrela u životu. Nikada nisam izabrala koga ću voljeti, ali sam zato izabrala i izgradila vlastiti put usprkos emociji ljubavi.

LJUBAV NE MOŽEŠ BIRATI

Mnogi kažu:” Postaviš standarde i čekaš. Ljubav će doći, samo trebaš tražiti ono što želiš” Uh! Nikako se ne mogu složiti s ovim stavom jer se ljubav ne traži. Nju ne biraš ti, nego tvoje srce. Ona se jednostavno – DOGODI. Upravo je zato i komplicirana jer srce ne možemo kontrolirati. Ljubav koja polazi iz srca, jednostavno se dogodi i nešto je najljepše na svijetu. Uistinu.

U svome sam životu ovu emociju osjetila dvaput: jednom prije 3 godine, a drugi put prije par mjeseci. Ono što mogu reći jest da je neopisivo lijepa. Ispuni svaki aspekt tvoga bića, od srca, uma pa do same duše. Uzdigne te u nebo i da ti osjećaj potpune lakoće. Emocija koju nikada ne bi htio/htjela pustiti. Mislim da razumiješ poruku?

Eh sad, ljubav je divna, uistinu, ali isto tako je i nepredvidiva. Ne možemo birati koga ćemo zavoljeti i kako će se emocija koju prema nekome osjećamo razvijati. Ne možemo birati “standarde” kada je u pitanju ljubav, ali možemo birati svoj put, sreću i prioritet.

NEMOJ ODABRATI LJUBAV AKO JE U PITANJU “POPRAVLJANJE NEČIJEG ŽIVOTA”

Ispričat ću ti jednu svoju priču. Vidiš, ja sam se po prvi put iznimno zaljubila prije više od 8 godina. Toliko sam tu osobu voljela da mi i danas srce zaigra onoga trenutka kada ju vidim. Istina, bila sam mlada kada se to dogodilo, ali… ljubav je ljubav i ona se prepozna bez obzira na dob. Osoba sam koja, jednostavno, ne može kliknuti sa svima, barem ne kada je ova tema u pitanju. Možda je to “problem” koji imam, a možda i prednost. Iskreno, ne znam. Ako se klik dogodi, onda je to to i nema drugog odabira. Nema drugih opcija, a tako je bilo i ovdje. Džaba to što ima ljepših, pametnijih, boljih, zgodnijih i smješnijih, kada ti srce zaigra za tu jednu osobu koja je tvome biću sve.

To je ljubav i tu se ništa ne može. Usprkos dječjoj dobi, s tom sam se osobom toliko povezala da je o meni znala sve; od strahova, nelagode, boli, prošlosti, iskustava…. Baš sve. Uz nju sam se osjećala ispunjenom i znala sam kako mogu biti svoja jer me ona upravo takvom i voli, ali postojao je jedan problem.


LJUBAV JE PREŠLA U ŽELJU ZA “ISPRAVLJANJEM”

Strašno mi je teško o ovome pisati jer nije uredu od mene nešto ovako reći, ali zaista je bilo tako. Vidiš, možda i jesam voljela tu osobu, ali se u meni pojavila potreba da “neke stvari s druge strane ispravim”, a to nije uredu jer se promjena osobe ne može nametnuti. Ljubav je emocija u koju se mora ulagati. Mora ju se njegovati, poštivati i razvijati, a to nije moguće ako obje strane nisu voljne raditi na seb kako bi stvorile “svoje jedno”. A to je upravo ono što je mene zateklo. Usprkos osjećaju i intenzitetu emocije, druga strana nije bila spremna učiniti neke ustupke koje bi mi dale potvrdu da je ona ispravna za mene. Nije mi dala elemente zbog kojih bi u sebi znala da je odabir nje i ljubavi koju sam osjećala ispravan put.

I zato sam otišla. Znala sam kako nije uredu od mene tražiti promjenu, ako ju druga strana nije spremna prihvatiti. Znala sam kako neću moliti za razumijevanje, ako druga strana ne smatra da ju treba u većoj količini dati. Jednostavno sam spoznala kako biti uz osobu koja nema dovoljno razumijevanja, nježnosti i ljubavi za tvoje stanje, nesigurnosti i strahove, nije ispravan put za mene.

Naravno, ne krivim tu osobu zbog toga. Kako bih i mogla kada sam ju voljela? Jedino što temeljem svega mogu zaključiti jest da nismo bili ispravan odabir jedno za drugo jer je svatko od nas izabrao svoj put i prioritete. Za mene su to bile promjena i rad na sebi, a za nju nešto sasvim drugo. I to je uredu.

Bitno je samo to da sam napravila ispravnu odluku i izabrala put zbog kojega sam morala otpustiti emociju jer mi ona nije osiguravala dugoročnu sreću, ispunjenost, razumijevanje i napredak, već “ukalupljen obrazac ponašanja i nutarnju nelagodu”. Birati ljubav samo zbog intenziteta emocije, bez razmišljanja i shvaćanja koliko će se u tu emociju ulagati kako bi opstala- NEMA SMISLA. Intenzitet te emocije nestaje kada dođe do svađa i nemogućnosti pronalaska balansa. Ljubav se uguši ako obje strane nisu spremne zajedno pronaći “cjelinu” i zato “strast ne smije zamijeniti pojam prave ljubavi”.


LJUBAV JE BEZUVJETNA

Kada pričamo o ljubavi, govorimo o emociji koja treba biti prisutna uvijek, a uz nju i razumijevanje, nježnost, strpljenje, poštivanje i dobra komunikacija. Bez tih elemenata, ljubav je samo strast, tj. emocija bez smisla. Ako je ljubav prava obje će strane biti spremne:

  1. priznati pogrešku
  2. raditi na sebi
  3. imati razumijevanja i strpljenja
  4. saslušati

Ako je prava, toga će uvijek biti. I to je ono što trebate ponijeti sa sobom. Naime, teško je nekome taj pojam ljubavi objasniti jer možda nikada nije iskusio bezuvjetnu ljubav, ali ja jesam i to ne samo u obitelji, nego i u prijateljstvu.

Imam najbolju prijateljicu od svoje 1. godine života. Jele smo zajedno, spašavale pse, rasle zajedno, podijelile sve svoje tajne jedna s drugom i nikada jedna od druge odustale nismo. Usprkos teškim trenutcima, boli, svađama… I dalje smo tu jedna za drugu jer se volimo i ne želimo izgubiti ono što imamo kao cjelinu. U trenutcima kada sam skoro izgubila život i svoju prijateljicu nisam htjela vidjeti, kada sam ju odgurivala iz svog života…. NIJE ODUSTALA OD MENE!! A tako ne bih ni ja od nje. I to je ljubav, ali prijateljska, a ta se ljubav treba pojaviti u svakome aspektu.


Druga, ali skoro pa ista priča…

Srce ne bira i to je ono što me kao osobu ljuti jer zavoliš nekoga toliko da osobu ne možeš izbaciti iz glave, pogotovo ako se dogodi “klik”. I tako, ja sam se nakon 3 godine zanemarivanja ove emocije, ponovno, zaljubila. Čudno, zar ne? Ne osjećati tu emociju pune 3 godine… Ali to sam ja. Jednostavno ne mogu emocije za nekoga proizvesti, ako ta emocija nije ispravna za mene i to je uredu jer ta nemogućnost čini mene.

Da, zaljubila sam se i to intenzivnije nego prvi put, ali povijest se, nažalost, ponavlja. Nisam odabrala vrijeme kada će se ta emocija pojaviti, koliko će me pogoditi i ispuniti jer, to ne biraš, ali nakon nekog vremena, ponovno sam (ovaj put brže) shvatila kako sam, opet, kliknula s osobom koja nema razumijevanja, volje, strpljenja i poštivanja prema mojim standardima. Shvatila sam kako ne mogu otvoreno progovoriti o nekim svojim životnim aspektima jer djela same osobe ukazuju kako nije spremna isto čuti. Da je, pitala bi, sjela i bila spremna saslušati, ali to se nije dogodilo. Tada shvatiš kako je bolje emociju ugušiti i izreći obrnutu istinu, samo kako bi sebe spasio/la boli. Tužno, ali je tako jer moraš uvijek prvo misliti na sebe, a onda na emocije koje iznutra osjećaš.

Žalim li? Ne, jer znam kako sama mogu sve. Jesam li tužna što se je nova ukazana prilika ugasila? Jesam, ali danas znam kako tražiti promjenu od osobe nije uredu, ako ona za to nije spremna. Danas znam kako nije uredu biti sebičan i nametati svoje standarde, ako osoba nije na njih spremna. Danas znam kako voljeti, ponekad, znači i pustiti jer znaš kako uz trenutno stanje svijesti i količinu prisutnog ulaganja i volje, u ljubavi sreće ne bi bilo, a ono što ti je najvažnije jest da je osoba koju voliš sretna, makar to značilo i bez tebe.

PORUKA OBJAVE

Ako je ljubav prava, razumijevanja će biti, igre se neće pojaviti, iskrenost će te voditi, sigurnost će uvijek postojati i nikada nećeš morati preispitati svoje vrijednosti ispred te osobe. Strahu mjesta biti neće, a osoba će te uvijek htjeti saslušati. Volje za promjenom i zajedničkim stvaranje jednoga, uvijek će biti. Uvijek ćeš znati kako te osoba voli, cijeni, razumije i želi razumjeti, kako će htjeti shvatiti tvoje reakcije i strahove, nedoumice i kako nikada od tebe, bez obzira na težinu izazova koju donosiš, neće odustati. To je ljubav i to moraš uvijek odabrati prije same emocije koja bez gore navedenih stavki, opstati neće.

Smiješno, pomalo, ali pišem ovo kako bi znao/la da nisi sama. Kako bi imao/la na umu da ima onih koji ne biraju koga će zavoljeti, ali i onih koji su u isto vrijeme svjesni kako “kvalitetan život i napredak uz nekoga ne obuhvaćaju samo strast”.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.