Kada sam tek započinjala sa svojim napretkom, moram priznati kako nisam puno znala o prehrani. Skinula sam neke dnevne planove prehrane s interneta koji su izbacili sve moguće izvore ugljikohidrata i smanjili masti, te sam njih pratila, samo kako bih “postigla nekekav rezultat”. Istina, postigla sam ga, ali uz puno muke, tuge, odricanja i nelagode. Trenirala bih po 2h dnevno te bih uz to radila i po 500 trbušnjaka na dan jer sam smatrala kako će mi “oni donijeti rezultat”. Najtužnije je to što sam cijeli taj put do napretka mogla proći puno bezbolnije i ljepše, samo da mi je netko znao prenijeti znanje.
Zato ovu objavicu i pišem jer želim tebe naučiti ono što mene nitko nije mogao. Želim ti svojim primjerom i pogreškama koje sam činila pokazati kako postoji bolji put, a za njega je samo potrebno malo više svijesti i znanja. Krenimo s mojim pogreškama.
U 2016. godini moj je cilj bio izgledati ovako:
Sjećam se dana kada sam ovu djevojku pronašla na internetu (nisam ni znala kako se zove) te sam si isprintala njezinu fotografiju i zalijepila ju na svoj ormar u sobi. To mi je bio jedan od najvećih ciljeva jer je ona izgledala “BRUTALNO” i bila je samouvjerena, a to je sve što sam ja za sebe htjela.
I tako sam “krenula sa zdravijom prehranom”. Da se razumijemo, nisam ništa znala o prehrani i smatrala sam kako je zdravo trpati se s fitness barovima, jogurtima, light proizvodima i low calorie sokovima. Ipak su ti proizvodi deklarirani”zdravima”. Tada nisam znala kako postoje puno bolje opcije od toga te sam se, naravno, povela tadašnjim trendovima, a moja je prehrana izgledala ovako:
Volumenom obroci izgledaju veliko, ali sastavom, oni su nutritivno skoro pa ništa. Samo, kada nemate znanja tu stavku ne znate prepoznati.
Bilo je tu i zobi i voća i puno jogurtića, ali na kraju svakoga dana unosila bih cca. 1200 kalorija. Ugljikohidrate sam skoro pa izbacila, proteine nenormalno podigla (strašna pogreška) i bila očajna jer “mišićnoj masi i izgledu one cure od gore, nije bilo ni traga”. Ja sam se u ogledalu samo gubila i smanjivala. Nisam dobivala onaj oblik koji sam htjela i to me je ubijalo. Izgledala sam ovako:
Dakle, problem je bio u meni i mome “neznanju”. Bila sam tvrdoglava i tjerala sam inat jer sam smatrala kako “znam sve” i kako jedem oko 2000 kalorija na dan, što je bilo nerealno. No, taj stav i vizija u mojoj glavi nisu ni bili za osuditi jer skoro pa ništa nisam ni znala. Jednostavno sam “živjela nerealnom iluzijom”. Probava mi je bila u raspadu, bubuljice su izbijale, oblina nigdje nije bilo, depresija je stalno bila tu, ispadi gladi, manjak energije... A sve to zato što mi je tijelo patilo i zato što mu nisam bila spremna dati više. Nisam bila spremna dati mu ono što zaslužuje -mikro i makronutrijente.
Danas znam kako je taj postupak bio pogrešan. Danas znam kako ne treba izbacivati niti jedan makronutrijent ako želimo napredovati jer svaki igra važnu ulogu u rastu i razvoju tijela. Danas znam kako je znanje nužno kako bismo napredovali jer kada nešto ne znamo “prodajemo lovačke priče”. Danas znam kako se trbušnjaci neće izgraditi i pokazati ako se dovedemo u stanje nenormalne restrikcije, već da upravo zbog tog čina možemo narušiti balans u tijelu i možemo izgubiti i mišićnu masu jer tijelo kada je u restrikciji prvo troši mišić (koji zahtijeva više energije za održavanje) pa onda masno tkivo (to se odnosi na one koji imaju niži body fat)
Upravo zbog pogrešaka koje sam činila želim ukazati na ono što je krivo bilo u mome slučaju. Stav kako su etikete poput: low carb, light, low-fat, bez glutena, low-sugar… bolje od slatkog krumpira, povrća, tamnog kruha, voća, skuhane zobi s punomasnom, tamnom čokoladom – bio je pogrešan. Upravo me je on doveo do toga da tijelo stavim u poziciju u kojoj ne može funkcionirati i zato to danas i iznosim.
ZNANJE JE MOĆ
No, kako mi je jedan dan prekipjelo i kako sam shvatila da se vrtim u začaranom krugu; osjećala sam se kao smeće, malo, jadno, neprivlačno (što su mi mnogi u lice i rekli)… Izbjegavala sam ljude zbog svog tijela, mrzila sebe, mrzila svijet… I tome je trebalo izaći na kraj. Jogurtići, barovi, fit grickalice (namirnice sa skrivenim šećerima i dodacima koji nisu tijelu potrebni za održavanje ravnoteže)…trebali su se zamijeniti zdravijim izborima namirnica (krumpir, povrće, cjelovite žitarice, riba, jaja…). I tako sam krenula s učenjem. Prva knjiga s popisa bila je Prirodna i zdrava prehrana od dr. Judith Rodriguez gdje sam shvatila zašto “fit stvari ne moraju biti nužno fit” i kako ima PUUUUNO boljih opcija od takvih proizvoda. Shvatila sam kako čitati etikete s proizvoda, saznala puno o šećerima, ugljikohidratima, dijetama… I nastavila dalje s proučavanjem gdje sam još puno knjiga kasnije pročitala i nadogradila znanje.
Nakon promjene svoje prehrane gdje sam uvela ugljikohidrate, proteine svela s 3.5g/kg na 2g/kg i uvela i ponešto masti kojih sam se stravično bojala, sve je krenulo na bolje. Snaga mi se povećala, tijelo se počelo mijenjati, treninzi su postajali bolji, lice mi se očistilo, mišići su se gradili, a ja sam postajala sretnija.
Znanje sam neopisivo nadogradila i došla do toga da sam shvatila kako da se dovedem s unosa 1200 kalorija po danu do 3000 kalorija, za što je naravno trebalo vremena. Stavke koje su u tom koraku bile ključne su:
- prehrana bogata kompleksnim ugljikohidratima, čistim izvorima proteina i zdravim mastima (povećanje TEF-a)
- dobar trening (fokus na hipertrofiji) koji mi je omogućio izgradnju mišićne mase (ključan korak jer tijelo za održavanje mišića troši više energije, nego za održavanje masnih naslaga pa što vi više mišića imate, više kalorija tijelo treba trošiti) = povećanje BMR-a
- dobitak tjelesne težine (ljudi veće tjelesne mase troše više energije jer tijelo “tu veću masu treba pomoći prenijeti s mjesta na mjesto”. Kada gurate kamen od 100kg i kamen od 40 kg, nećete istu količinu napora unijeti u premještanje oba kamena)
- promjena omjera tjelesnih masti i mišićne mase u tijelu (kako sam rekla, mišić više energije troši i ako imate više mišića u tijelu, trebat ćete više hrane jesti kako biste taj mišić održali)
- izbacivanje kardio treninga
Naravno, ovo je samo nekakav okvir, bilo je tu još puno faktora, ali ovi su jedni od bitnijih za promjenu stanja u kojemu sam bila.
Zato volim reći – znanje je moć i njega treba razvijati. Ne biti lijen pročitati neko novo štivo. Ne odustati kada je najteže. Ne preskočiti trening jer se bojimo i ne vidimo napredak. Ne izbjegavati rad na sebi. I najbitnije – pronaći ono što odgovara nama, a ne slušati influencere i magazine i njihove savjete te ih samo kopirati.
Danas uz svojih 3000 kalorija koje unosim, mogu reći da sam poprilično zadovoljna iako prostora za napredak uvijek ima. Najponosnija sam na znanje koje sam dobila i na informacije kojima danas u glavi baratam jer je moje tijelo, upravo rezultat nove svijesti koju mi je znanje stvorilo.
Još uvijek ne izgledam kao moj “stari idol” iz 2016. godine, ali budem, samo je pitanje vremena 
