Hejteri ni ne znaju koliko uspješnima doprinose

Današnju sam objavu odlučila napisati iz razloga što me je druženje tijekom ovog vikenda, s prijateljicom, podsjetilo na neka stara iskustva, ali i na glavnu svrhu onoga što radim. Tijekom razgovora s njom, dotakle smo se teme jednog od videa koji planiram raditi te me je, nakon što je čula cijelu ideju, posavjetovala da to ne radim jer ću njime, samo nakupiti hejtere. Nasmijala sam se kada sam vidjela koliko je zabrinuta jer mi je drago vidjeti koliko joj je do mene stalo, ali i zato što sam svjesna cijele situacije; od toga što je cilj videa, koja je moja ideja iza njega pa sve do toga kako će ga mnogi interpretirati (krivo, naravno), ali na meni je da ga napravim jer znam koja je njegova ideja, pouka i kome njime želim pomoći. Upravo to i jest dio mog posla – govoriti o onome što ne želi biti prihvaćeno, o onome što je čudno, besmisleno i jadno te, naravno, svaku od tih tema prikazati na vlastitome primjeru jer se tim putem najbolje uči. Vidjeti primjer, pokušati shvatiti zašto je nešto napravljeno i koja je svrha toga, glavna je ideja svega što radim. Tako se budi svijest, a to je upravo ono što želim stvoriti.

UTJECAJ HEJTERA I TKO SU ONI

Kada netko započinje nešto raditi, primitak negativnih komentara, najteži je dio jer pojedinac, najčešće, nije posve siguran u ono što radi. Komentari u samome početku, zapravo, najveći su učitelji, ali mogu biti i ključan okidač za odustajanje. Sjećam se svojih prvih negativnih komentara i reakcija koje sam na njim imala; znala bih 2 dana plakati, bojala sam se, osjećala nedovoljno, stvarala različite scenarije u svojoj glavi gdje ti ljudi pričaju zlobno o meni i svemu što radim… Najlakše za opisati, doživljavala sam kaos u svojoj glavi i to zbog onih ljudi koji:

  1. me ne poznaju
  2. nemaju priliku nigdje drugdje iskazati svoje mišljenje pa pronalaze ljude koji se trude pomoći
  3. sav moj sadržaj samo prelete, pročitaju 10% svega i vrebaju one trenutke kada se ja ne osjećam dobro
  4. hejtaju svijet jer hejtaju sami sebe

Naravno, tada nisam znala ispravno sagledati sve okolnosti i “zašto” netko ide pisati loše stvari na mojemu profilu, ali danas shvaćam. Shvaćam kako svaki negativan postupak osobe koji je usmjeren prema nekoj drugoj osobi, samo govori o tome koliko je osoba neispunjena iznutra, a meni daje priliku da se preispitam, shvatim i na kraju, možda, zbog izvučene pouke odlučim nešto kod sebe promijeniti. Kako god okrenula, nalazim se u win-win poziciji ;P

ŠTO HEJTERI NE ZNAJU?

Slatko je to što hejteri ne znaju koliko “doprinose” radu onoga koga hejtaju. Vjerujem kako nisu ni svjesni da svaki njihov postupak, samo unapređuje nečiji rad. U početku, možda, nije tako jer osoba treba ojačati, ali svakim negativnim komentarom, osoba raste, jača, mijenja se i pronalazi sebe, a to i jest ključ uspjeha. Neće ljudi hejtati one koji samo sjede za šankom i piju pivo XD

Danas kada se osvrnem na situacije u kojima sam dobila hejt poruku ili komentar, mogu samo izvući nešto pozitivno. Od toga da sam zbog tih komentara ojačala, do toga da sam shvatila kako “hejt” znači BONUS jer se netko pored mene osjeća ugroženo. Nemojte me krivo shvatiti, ali ,indirektno gledajući, hejt vam samo ukazuje na to da vrijedite i da to nekome smeta, baš kao što i pričanje iza vaših leđa govori isto.

Ono što je bitno jest da vas hejt nečemu nauči i da shvatite kako vas ljudi prate iz različitih razloga:

  • zato što im je dio rutine pratiti vas i uspoređivati se s vašim putem
  • zato što vas stvarno cijene
  • zato što vas hejtaju iz dna duše
  • zato što u vašem sadržaju vide inspiraciju
  • zato što za vas imaju skrivene emocije
  • ali i zato što im je žao što su svoju priliku u vašem životu spiskali


Lions don’t lose sleep over the opinions of sheep.

Hejteri ne znaju kako su njihovi postupci prozirni, neispunjeni i kako onima koji sve to gledaju, može biti samo žao.

Svaki hejt, svaka opsesivnost i postupci koji su rezultat istoga, osobi koja je uspješna služi kao vjetar u leđa jer što se više ljudi “na nju kači”, što više ljudi o njezinom radu priča, to je promocija njezinog truda bolje, a uspješnost bolja.

I SAMA SAM BILA HEJTER (TEŠKI)

Tijekom svoje bolesti bila sam teški hejter; svaka osoba koja je imala fit tijelo, puno followera, je bila sretna… sve su mi bile prijetnja. Mrzila sam ih iz dna duše jer sam htjela imati što imaju one, a nisam znala kako to doseći. Mnogi neće shvatiti kako mogu, uopće, priznati da sam bila hejter i kako za sebe mogu reći da sam bila “ogorčena budala”, ali za mene je to zadovoljstvo učiniti jer danas to više nisam. Nije bitno ono što je bilo, već je bitno što osoba bira iz prošlosti uzeti sa sobom i kako će dobivene pouke primijeniti na sadašnji trenutak.

Osobno sam bila teški hejter, priznajem. Znala sam ljudima sa skrivenih profila pisati grozne poruke, komentirati im ispod slika kako su svakakvi i ne ponosim se svojih postupaka, ali se se ponosim što sam shvatila koliko su takvi postupci bili:

  • jadni
  • nepromišljeni
  • površni

Trebalo je puno vremena kako bih shvatila da je problem u meni, a ne u osobi na koju imam “pik” i, znam, kako to nije lako, ali stvarno je potrebno stvoriti tu svijest. Potrebno je shvatiti kako se negativna emocija stvara iz nekoliko razloga: našeg ega koji je potrebno spustiti, buke u komunikacijskom kanalu, tj. krivom sagledavanju situacije i komunikacije s nekom osobom ili zbog neke naše unutarnje nesigurnosti.

Jednostavno, ako nam netko kao osoba ne odgovara, bitno je da to istaknemo i maknemo se od te osobe. No ako to ne učinimo, ako forsiramo i “hranimo” negativne emocije koje nam se javljaju te ako počnemo stvarati opsesivne misli oko neke osobe u negativnom pogledu, tada je to dokaz kako imamo OGROMAN problem u sebi. Ovo je vrlo jasno jer uvijek imamo mogućnost nešto eliminirati, a ako to ne želimo napraviti i ako samo želimo forsirati negativu, dovodimo se u poziciju psihički nestabilne osobe. Mislim, to bi htio živjeti u negativi?

Ono što je u meni stvorilo svijest oko svojih postupaka bilo je to što sam se stavila u poziciju osobe koju sam hejtala. Kada sam to učinila, pitala sam se kako bih se osjećala da meni netko ostavi komentar koji sam ja ljudima ostavljala i tada sam shvatila. Shvatila kako ne bih voljela to doživjeti, kako bih osobu koja to piše sagledala sa sažaljenjem i kako bih se pitala “tko je njoj uništio život i povrijedio ju toliko da ima potrebu sve loše izbacivati ovdje?” Shvativši kako bih nekoga sagledala sa sažaljenjem, trgla sam se toliko jer mrzim kada me netko gleda kao nesposobnu, nezrelu i jadnu osobu, a vjerujem da isto nitko ne voli, tj. da ne bi volio doživjeti. Nakon toga, rekla sam si da ću se promijeniti i jesam. Zavist sam ugušila tako što sam radila na sebi i promijenila sve – od svojih stavova, starih pozicija, fizičkoga izgleda, količine slobodnoga vremena koje sam imala… Zaokupila sam si misli, stavila fokus na pobjeđivanje svojih demona i poroka i eto me tu danas. Sretna, ispunjena i u poziciji onih koje sam i sama hejtala 😛 Koji paradoks, zar ne?

KAKO SE DANAS NOSIM S HEJTOM?

Primiti hejt nikada nije i neće biti ugodno, ali nije potrebno dugo kako bi se nečija poruka sagledala iz pravoga kuta i kako bi se shvatilo zašto je netko “negativu”, tj. komad govneta nabacao na jednu hrpu za vas (isprike na izražavanju). Hejtere ne treba mrziti, već im trebate daljnjim radom dati posvetu, trebate im onime što činite ukazati kako nemate lošu namjeru, kako su mnogi u krivu oko onoga što “vide” u vama i kako želite da oni, kao što ste i vi, dosegnu lijepe emocije koje osjećate. Trebate im primjerom ukazati na to da volite to što radite i da vas nitko u tome ne može zaustaviti jer ljubiti nešto, znači NIKADA OD TOGA NE ODUSTATI.

Vjerujte mi, posao koji radim nije lak jer njime pokušavam probuditi izgubljenu svijest. Pokušavam ukazati na ispravne vrijednosti na koje su ljudi zaboravili, a da bih to uspjela moram nekome dati razloge “zašto bi on isto trebao vrednovati”. To je jako teško jer upravo u tom koraku dolazi do sukoba interesa i ljudi se osjećaju indirektno napadnuti jer smatraju da im svojim radom “oduzimam” ona uvjerenja s kojima žive cijeli život. Zeznuto je, znam , ali sve što radim NEOPISIVO PUNO volim.

Kada nešto stvaram, uvijek, sagledam na koji će način “proizvod” koji iznesem utjecati na sve skupine koje me prate, ali i hejtere. Uvijek promislim o tome “koga” nečime što stvorim želim pogoditi i to je onaj najteži dio jer uključenjem jedne skupine, često moram isključiti drugu. Primjerice, ako želim pogoditi osobe koje pate od poremećaja u prehrani i ako njima želim poslati neku poruku, moram isključiti fitnesovce jer su to dvije različite skupine ljudi, ali to je ljepota onoga što radim. Hejteri vrlo često to ne mogu vidjeti i smatraju kako je svaki sadržaj stvoren “da baš njih isprovocira”, ali nije tako. Razlog takvoga stava je samo ogromna količina negative koju pojedinac ima u sebi, ništa drugo.

Tako da, danas sam zahvalna na svakoj osobi koja se susretne s mojim radom. Ponekad zbog toga što će me hejt nečemu naučiti, ponekad zbog toga što ću u nekome probuditi svijest, a ponekad zbog toga što ću se na različite osvrte i komentare nasmijati. Perspective is everything i to je ono što želim da upamtite 🙂

Na kraju dana, ako netko ne može vidjeti pozitivnu stranu onoga što radim, nije na meni da tu osobu mijenjam, već je na meni da samo nastavim sa svime, a ako je netko spreman za promjenu, on će ju i ostvariti.

MALO ČUDA ZA KRAJ

S hejtom se svakodnevno susrećem, ali se isto tako susrećem i sa situacijama gdje mi ljudi pišu o svojoj promjeni stava prema meni i onome što radim, a to je najljepši dio svega. Hvala svima koji mi iskreno pišete, u mene vjerujete, ali i hejtate me jer svaki aspekt ovoga što radim pomaže mi stvoriti promjenu koju želim ostvariti. Ponosna sam na one koji na sebi rade i želim da znate kako mi je jako drago što sam imala priliku s vama se susresti, makar to bilo samo putem poruke na jednom od platforma.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.