Kako se nositi s lošim danima?

Svi imamo loš dan kada bismo najrađe odustali od svega, zatvorili se u sobu ili ormar XD i kada ne bismo htjeli doći u kontakt s bilo kim. To je normalna stvar. Sama je prisutnost loših dana i dobra karakteristika jer iz njih možemo puno naučiti, ali ako ih ne možemo prebroditi i ako nam isti dovode dodatnu negativu, tada nastaje problem.

Kako sam hipersenzibilna osoba te svijet interpretiram na \”ekstremniji\” način, imam dosta problema sa svijetom oko sebe. Drugim riječima, lako upadnem u mentalitet – ne mogu, odustajem, pasivna sam i bojim se. To je jednostavno nuspojava same hipersenzibilnosti, ali kako vremenom na samom stavu radite i poboljšavate ga, loši dani i situacije mogu postati bolji.

Vrlo se često susretnem s ovakvim porukama: Kako da se nosim sa trenutnim životnim okolnostima? Kako da se vratim onom načinu razmišljanja kada sam mogla doseći i pobijediti sve ispred sebe?Negativnosti nema kraja i osjećam se izgubljenom. Svaki mi je dan isti, sve se više bojim i ne mogu se izvući iz kolotečine negativnih misli.

Ovakve se porukice najviše javljaju u djevojaka jer su one, češće, emotivnije od muškaraca, pogotovo kada je ono vrijeme u mjesecu, ali bez obzira na tu činjenicu, postoji nekoliko principa koje bi svima mogle pomoći u unapređenju svog mentaliteta. Hajde da vas s istima upoznam i na vlastitom primjeru pokušam objasniti kako bi vam iste ( zovem ih \”umne puzlice\”) mogle pomoći.

Postoji više realnosti

Trenutno sjedim u svojoj sobi i pišem ovu objavu, ali ovaj je trenutak moja realnost koja se ne odnosi na nekog dečka koji se trenutno nalazi vani na hladnoći, bez tople odjeće i hrane ili na ljude koji se na drugom dijelu svijeta kupaju na plaži. Dakle, postoji više istovremenih realnosti koje se preklapaju i svaka ima jednaku težinu značenja za onu osobu koja tu realnost proživljava. Za mene je najveću težinu ima moja realnost, ali za onu osobu na plaži istu ima njegova realnost. Moj je dan danas dobar te su zbog toga moj dan i sama realnost, danas, pozitivni, ali to ne znači da je xy osoba na svijetu, također, pozitivna. Kakve to veze ima s lošim danima? Ako se osjećate loše; zavezanih ruku, slabo, uplašeno, izgubljeno… sve je to vaša trenutna realnost, ali to ne znači da ista mora ostati takva. Ako smo svjesni kako postoji više realnosti, baš u ovom trenu, samo negdje drugdje u svijetu, onda to znači da imamo mogućnost svoju trenutnu realnost promijeniti tj. poboljšati. Nažalost, univerzalna formula \”poboljšanja iste\” ne postoji jer smo svi drugačiji; neki postaju sretniji gledanjem filmova, komuniciranjem s voljenim osobama, kuhanjem, odlaskom na trening, programiranjem, slušanjem glazbe ili pak izrađivanjem kućice od čačkalica. Ali primjenom tih \”individualno-pozitivnih stvari\” osoba mijenja svoju realnost jer se stavlja u poziciju gdje radi ono što voli. Drugim riječima, ja sam trenutno loše, ali netko je upravo sada sretan jer je po prvi puta poljubio curu, a ako je to istina tj. ako postoji više realnosti, onda i ja imam mogućnost svoju trenutnu realnost promijeniti u ono što ja želim. Uvijek postoje gore realnosti od one u kojoj sam ja (smrt, požari, ratovi…), ali ja biram svoju promijeniti \”individualno-pozitivnim stvarima\” jer isto mogu.

Nadam se da ste shvatili poantu XD Ja sebi tu puzlicu u glavi postavim ovako: Ako sam ja sada loše, a mogu birati koju ću realnost za sebe izabrati (jer postoji više realnosti koje su i pozitivne i negativne u isto vrijeme), onda je moja konačna odluka da odaberem pozitivniju opciju! Kao kada biram bombon- neću uzeti okus coca-cole jer ga ne volim, već okus jabuke jer mi je on mio 🙂

Problem je u meni, ne u okruženju

Najlakše je kriviti druge za nešto loše u našem danu. Zašto? Pa zato što smo svi malo sebični i sebe volimo najviše te baš zbog toga nećemo prvo sebe napasti \”zbog loših situacija\”. To je normalna pojava, ali ljudima nije lako prihvatiti činjenicu da smo, zapravo, mi za sve krivi. Vidite, postoji nešto što se zove \”mogućnost izbora\” i upravo ona pobija sve argumente koje xy osoba iznese u svoju obranu da ona nije kriva za svoju trenutnu situaciju. Primjerice, ako sam ja dobila 3 u školi i ako su me drugi oko te ocjene počeli zadirkivati, ja sam kriva što sam se oko tih stvari počela frustrirati, a ne oni ili sama ocjena. Sama sam tu ocjenu zaradila i zbog toga me ista ne treba sekirati jer, vjerojatno, nisam zaslužila više, a to što me netko iz razreda zafrkava… to trebam staviti sa strane jer to rade samo oni koji nemaju pretežito puno posla u svom životu. Isti nemaju posebno značenje i mjesto u mom životu pa zašto onda biram sekirati se? Naravno, da bih ovo uspjela, moram raditi na osnaživanju sebe i svoje osobnosti.

Da, znam kako ovo zvuči suludo, grubo, besmisleno… ali mi biramo kako ćemo podražaje iz svoje okoline interpretirati, kako ćemo ih procesuirati i što će biti konačan rezultat.

Ista je situacija i s obavezama- Neka se osoba počne sekirati jer ima 10000 obaveza (npr. ja), ali mora biti svjesna kako je sama iste odabrala. Osobno me nije nitko natjerao na to da imam samo 15 minuta u danu slobodno za sebe. SVE SAM SAMA BIRALA, baš kao i sekiraciju koja se pojavi zbog tog odabira. Ako sam znala da će mi toliko obaveza biti previše, zašto sam prihvatila? Ako znam da ne mogu iz SVIH ispita dobiti 100% kako bih htjela, zašto to biram? Ako sam debela/mršava, zašto ponavljam iste rituale ponovno i ponovno, a ne vidim nikakve rezultate? Zašto biram jesti u McDonaldsu, ako znam da mi ta hrana podiže razine šećera u krvi, a imam dijabetes?

LUDOST… ključan odgovor!

Zato je potrebno PAŽLJIVO odabirati okolnosti u koje se upuštamo, želje, ali i mogućnosti (ne odabirati ono što ne možemo izdržati i realizirati) te je bitno raditi na svom mentalitetu tj. naučiti prihvatiti da smo mi gospodari svojih stanja i emocija te da se sve može promijeniti, ako i kada mi to odlučimo!

Prihvaćanje odgovornosti, moja je najdraža umna puzlica 😉

Sve polazi od početne misli

Mislim, dakle patim.

Zanimljiva izjava čiju verziju, vjerojatno, niste još čuli. Iskreno, obožavam je upravo zbog toga što prikazuje realnost. Misli su najveći alat koji čovjek posjeduje i s kojim treba živjeti svaki dan. Svi razmišljamo tijekom dana te nam kroz glavu prođe neopisiv broj loših i dobrih misli, ali svaka od njih ima neko svoje polazište; ponekad je to slika iz okoline, situacija koja nam se dogodila, gruba riječ koju smo čuli… Svaka misao ima i svoj redoslijed i bitno ga je poštivati, a on ide ovako:

podražaj = misao = protumisao = protu-protumisao….novi podražaj

Dakle, primimo podražaj iz okoline odreženim osjetilom, nakon toga o istome promislimo i stvorimo misao koja će stvoriti protumisao i onda će ta misao stvoriti novu protumisao. Primjerice,

• podražaj (vizualni)-nema sunca
• misao: Kako je tužan dan
• protumisao: Ah, jučer je bio puno ljepši dan… šteta
• protu-protumisao: I ja sam danas tužna i nikakva, baš kao i vrijeme

STOP! Evo one najbitnije stavke koju treba objasniti i analizirati. Vjerujem da ste shvatili kako svaka misao stvara protumisao, ali ono što nisam spomenula jest da mi utječemo na slijed tih protumisli. Podražaji koje vidimo mogu biti negativniji i normalno je da ćemo, ako vidimo oblake, pomisliti – Dan je baš bljakec, ali sljedeće misli koje će proizaći iz te misli ne smiju imati slijed novih negativnosti.

Drugim riječima, ako je vrijeme loše i ako smo to konstatirali, to ne znači da će i nama dan biti loš i da se u startu trebamo tako postaviti. Kada se trebate popeti preko 7500 stepenica, sigurna sam kako prvo konstatirate da ih trebate prijeći, ali da isto tako birate na koji ćete način tu konstataciju ispuniti; hoćete li se penjati 2 po dvije stepenice ili 3 po tri ili jednu po jednu…( sve su to nove misli i protumisli). Naravno, izbor ovisi o vama, baš kao i to hoćete uzeti pauzu na 40. stepenici pa krenuti nazad jer vam se ne da ili ćete nastaviti ići gore.

Ono što pokušavam reći jest da svi polazimo iz početne točke i svi imamo kontrolu nad slijedom protumisli koje su uzrokovane onom početnom. Stoga naučite spoznati taj slijed i naučite se negativnosti oduprijeti prije nego što dođete do negativnih krajnosti i protumisli malenih demončića XD

Crtići – moji najbolji prijatelji

Zadnja, ali najbolja puzlica jest zaokupljanje svog mozga. Da nema nje tko zna gdje bih danas bila. Jako mi je draga jer kada nemam \”puno za raditi\”, previše razmišljam i samu sebe dovodim u negativna stanja i šah-mat poziciju. Kada nemam posla, mozak mi prevrće previše kombinacija i umara me jer što više stvari u glavi prevrćem, to više tražim dlaku u jajetu.

Jedan od predivnih oblika zaokupljanja mog mozga je gledanje crtanih filmova. Oni su nešto predivno jer u meni bude tople, nježne i mile emocije iz djetinjstva, uvijek mi donesu neku pozitivnu poruku i podsjete me da postoji bolja realnost, da sam snažna, dobra, hrabra i da mogu pobijediti sve što poželim 🙂 Uz crtane nepostoji granica 😀

Nadam se da vam je ova objava dala neke nove vidike o tome kako se nositi sa svojim lošim danima, a mi se čujemo uskoro! Radite na sebi i ako imate bilo kakve upite, ostavite ih u komentaru ili mi se obratite putem emaila.