Ne biti spreman, ne znači biti loš

Pozdrav dragi moji!
Siječanj nam je stigao i mislim da je vrijeme da redovitije počnem ovdje pisati, a kako je početak godine predivna prilika za pokretanje novih odluka, plan mi je češće pisanje na blogu učiniti novom rezolucijom 🙂

U zadnje mi se vrijeme jako puno vas javilo i pitalo za savjet na temu:

  • straha promjene fakulteta
  • straha zbog upisa na fakultet
  • nelagode i “zaostalosti” u ljubavnom životu
  • obiteljskih problema (nametanja koncepcija i neprihvaćanja)
  • nemogućnosti promjene fizičkog izgleda
  • itd.

Ono što sam shvatila povezivanjem svih tematika jest da polaze iz iste točke – nespremnosti za xy odluku, postupak, situacija itd.

Nespremnost nije nimalo ugodna. Stavlja nas u poziciju u kojoj sumnjamo u sebe, svoje postupke pa čak i svoje postojanje i zbog toga sam odlučila o njoj pisati. Vidite, život je pun nespremnosti jer se protiv nje borimo iskustvom, a kako živimo, tako dobivamo nova iskustva iz dana u dan – ona ne prestaju sve dok ne umremo. Stoga je bitno pomiriti se s njom i shvatiti da je njezina pojava samo podsjetnik da živimo, imamo mogućnost napredovati i da učimo! Pa što može biti ljepše od toga?

NESPREMNOST NA LJUBAV

Photo by Scott Broome

Ovo je zasigurno najzastupljenija tematika oko koje mi se javljate iako profil nije namijenjen za ljubavne probleme. Iznimno mi je drago što mi vjerujete i povjeravate mi se jer sam i više nego svjesna koliko je teško svoje probleme izreći, pogotovo strancu poput mene. Iako je danas “normalno” da se ljudi zaljube i budu u vezi s nekih xy 14 godina, to nužno ne znači da je isto ispravno. Normalnost nije uvijek ispravna i to je dana, možda, najteže za shvatiti. Dakle, što time hoću reći? Pa osoba koja se tako rano zaljubi ne mora nužno biti spremna za isto. Emocije koje osjeća ne moraju nužno biti emocije ljubavi, već se mogu pojaviti zbog preispitivanja vlastite seksualnosti i tjelesnog razvoja. To što je netko “zabrijao” s nekim, što je imao spolni odnos sa 16 godina i što je u vezi 5 godina (od svoje 13.) ne mora nužno biti ispravno. Osobno polazim od toga da većina ljudi, čak ni do svoje osamnaeste godine ne razumije svijet oko sebe, a kamo li svoje postojanje. Iz tog je razloga “nespremnost na ljubav” potpuno normalna pojava. Zbog nje se ne treba kritizirati, omalovažavati i kriviti se. Iznimno se puno puta pitam zašto se ljudi krive za nešto što je sasvim prirodno? Ne možete ubrzati istinski osjećaj spremnosti i upravo se zbog toga nema poante kriviti. Ne pratiti “normalno” tj, ono što je danas postavljeno od strane društva ne znači da ste loši. Možda niste spremni za ljubav jer se želite posvetiti sebi i otkrivanju sebe. Možda niste spremni na ljubav jer vam ni jedna osoba do sada nije dala emocije koje će vam istu nespremnost raskinuti. Možda niste spremni na ljubav zbog nemogućnosti u svom životu koje su vam preče. Ali sve navedene mogućnosti ne znače da ste loša osoba. Bitno je da znate za sebe procijeniti što je ispravno, a što nije! Nikada se nemojte gurati u nešto ako niste spremni jer ćete si samo novo iskustvo unakaziti. Rezultat nespremnosti nikada nije i neće biti pozitivan; ako se gurnete u ljubav bez potpune sigurnosti povrijedit ćete i sebe i druge, a to nitko ne želi.

Vjerujte mi, u ovom niste sami 🙂 I sama sam u poziciji kao i vi, samo što je kod mene slučaj takav da čekam pravu osobu koja će mi pružiti one istinske emocije. Nisam je do sada upoznala, a s jako sam puno ljudi pričala. Smiješno je to što ljudi danas također sebe guraju u nekakav odnos jer im se netko fizički svidi i smatraju kako ne smiju tu priliku propustiti, ali to je zaista smiješno. Što će vam ljepota, ako nema leptirića, sreće, smijeha, nježnosti… Što će vam najljepša osoba na svijetu ako s njom ne možete razgovarati? Teško je to ponekad ljudima objasniti i treba ih se pustiti da sami shvate kako isto nema svrhu iako bih ja dio “razočaranja” uvijek voljela svima ublažiti. Ako je netko najljepši na svijetu, najmiliji, najsmješniji, to ne znači da je ta osoba ZA VAS! Mnogi mi se dečki jave (ne zato što ja to želim) te mi se upucavaju na različite načine, a ne shvaćaju da sam nezainteresirana. Ne shvaćaju da dosađivanjem, komentarima, “dobronamjernim savjetima”, komplimentima na moje tijelo itd. neće dobiti ništa, osim jednog velikog SEENA. A što da ja tu radim? Znam što tražim i čekam (ne, ne čekam princa na bijelom konju, ali znam prepoznati znak “NOT MY THING”), znam da postoji netko za mene i znam da će moje vrijeme s tom osobom doći. Tako trebate i vi! Preispitajte svoje potrebe, želje i samu nesigurnost koja vam se na ovu temu javlja i prestanite se kriviti “što kasnite s vremenom”. Ne kasnite! Svatko im svoje vrijeme za nešto u životu i imati sposobnost isto shvatiti jest ČAST!

NESPREMNOST U DRUGIM ASPEKTIMA ŽIVOTA (OBITELJ, ŠKOLA, FAKS)

Photo by Ümit Bulut

Kao što sam već rekla- biti nespreman ne znači biti loš. Današnje društvo, jednostavno, previše toga nameće i ne daje prostora iznimkama. Ne daje mogućnost za pojavu nespremnosti (koja nije loša stvar, već pozitivan pokazatelj koji vas podsjeća na to da ste čovjek). U društvu danas sve mora biti po PS-u. Ako nije, ah, onda se ljude svrstava u čudake. Ali dobro, to je isto dio života i bitno je naučiti se nositi time.To nametanje društva kreće od malih nogu: dečki nose plavo, djevojčice rozo, dijete od te i te dobi mora znati pisati, kada dijete krene u školu ono ne smije za roditeljima plakati, u srednjoj djeca trebaju ostaviti sve svoje interese sa strane i trebaju se fokusirati samo na školu, nakon srednje, ah, MORA se na faks… Poanta je ta da ne postoji prostora za “nisam spreman ili ne mogu”. Ako to netko i kaže, odmah ga se etiketira nekim nazivom, što, zaista, nije fer. Mislim, ljudi ne žive vaš život; ne odlučuju oni kada ćete jesti, pišati, čitati knjigu, krenuti na faks, što će vas interesirati, čime ćete se baviti… Sve to odlučujete VI! Stoga je bitno znati za što od tih stavki niste spremni; je li to faks, veza, odricanje treninga zbog učenja… Što god to bilo, ako za tu stavku niste spremni- ONDA TO RECITE! Ako vas roditelji tjeraju da budete doktori, a to vas ne zanima i niste spremni za taj postupak- recite! Ako osjećate da niste spremni i iznimno vas je strah promijeniti svoj izgled te stalno preispitujete svaki korak koji činite- RECITE i zatražite pomoć! Ako vam se veza u kojoj ste ne sviđa i ako vas unesrećuje- RECITE i maknite se od te osobe iz veze! Govoriti nitko ne može umjesto vas i morate se znati zauzeti za sebe. Reći NE, ne znači biti loš. Ako kažete NE i svoje emocije obrazložite te pokušate pronaći rješenje, vrlo je veća šansa da će ishod biti pozitivan. U suprotnom, ako ne ukažete drugima pa tako i sebi na nelagodu koju osjećate, posljedice će se pojaviti kad-tad i neće biti pozitivne.

Ne kažem da u životu od svega treba odustati ako vam se javi nelagoda i nesigurnost jer bi to bilo u potpunosti protiv onoga što sama radim svaki dan- prolazim kroz različite nelagode i nesigurnosti kako bi iste pretvorila u ugodu tj. sigurnost. Ono što vam pokušavam reći je da PAŽLJIVO BIRATE NESIGURNOSTI protiv kojih se imate muda boriti. To znači da točno znate odrediti koje ćete od gore navedenih stavki uzeti u ring te se 1:1 s istom obračunati. U svom sam početku odabrala fizički napredak i stvaranje ovog bloga. Ljudi su me ismijavali, obitelji je bila smiješna ideja “pisanja na blogu”, a ja sam bila u sebe nesigurna. Bilo me je iznimno strah i nisam ni znala što radim XD, samo sam znala da tu nesigurnost želim pretvoriti u sigurnost; nešto stabilno na što ću se moći osloniti. Krenula sam, plakala puno puta, imala razne reakcije kada mi nešto nije išlo po planu, pravila pauze itd., ali sam nakon svega bila sve ponosnija i ponosnija. Nisam pobijedila sve bitke u ringu, ali sam pobijedila u većini.

Photo by Diego PH

Poanta priče – nesigurnost je dobra emocija jer ukazuje na to da nešto treba mijenjati, a promjena je dio života i ona nam pomaže da rastemo. Reći ne sada, uzeti drugu tematiku u ring i s njom se obračunati, a ostale ostaviti za kasnije, ne znači da ste loša osoba, već znači da znate pažljivo birati svoje prioritete, znate raspolagati svojim mogućnostima i analizirati svoje trenutačne sposobnosti. Reći ne faksu i fokusirati se na kreiranje vlastitog posla, reći ne nekoj vezi i fokusirati se na fizički napredak, “razočarati” svoje roditelje činjenicom da želite biti novinar, a ne doktor, ne znači biti loš! To je samo pametno biranje ;P I ono najvažnije što bih voljela da sa sobom ponesete doma jest to da “normalno” ne mora nužno biti ispravno za vas te da od nesigurnosti ne treba bježati, već treba osmisliti mudar plan kako ju nasamariti.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.